Celijakija je svima nama nedovoljno poznata a prisutna bolest kako dece tako i odraslih. Zbog nedovoljnog informisanja roditelja često se dešava da se ne uoči na vrema i to baš u dečijem periodu, kada pri uvođenju hrane sa glutenom dolazi do gastrointestinalnih problema (dijareja, nadutost, povraćanje, odbijanje hrane.). Svaki roditelj će odmah potvrditi da to ne mogu smatrati „simptomima“ jer se kod beba mogu očekivati kao normalno. Čak i kod starije dece. Sa druge strane svaka odrasla osoba će već posle par dana “ bombardovana “ ovakvim tegobama otići kod lekara gde se dijagnoza lako može postaviti. Kod beba još više otežava podeljeno mišljenje pedijatra specijalista da se namirnice sa glutenom uvode odnosno ne uvode pre šestog meseca života deteta.
Tu odluku o ishrani na kraju donosi sam roditelj.
Veliki problem u postavljanju dijanoze je sama zakasnela sumnja roditelja pa i samog pedijatra ukoliko dete ima blage ili simptome koji na prvi pogled nemaju veze sa stomačnim smetnjama. Gluten pokreće imuni odgovor i dovodi do oštećenja tankog creva. Time se remeti apsorpcija hranljivih materija, što direktno utiče na zdravlje deteta, rast i razvoj. Simptomi celijačne bolesti se mogu značajno razlikovati kod dece i odraslih. Kod dece posledice mogu biti u vidu usporenog rasta, oštećenja zubne gleđi, anemija, zakasneli ulazak u pubertet, dermatitis herpetiformis, problemi sa učenjem. Postoje istraživanja gde se celijakija spominje kao pokretač u udruženim autoimunim bolestima sa dijabetesom tip 1 , bolesti tiroidne žlezde – hashimoto, multiple skleroze, zapaljenje zglobova – artritis. Celijakija nije alergija. To je autoimuno oboljenje u kome se stvaraju antitela koje napadaju sopstvene organe tela. Istraživanja pokakuzuju da se bolest nasleđuje te svako dete može imati predispoziciju ukoliko u porodici postoji istorija bolesti celijakije kod roditelja, bake i deke krvnog srodstva, onda pedijatar može preporučiti testiranje deteta. I da ne zaboravimo, jedini pokretač bolesti je gluten. Na pitanje pedijatra da li virus nekog tipa može pokretati gen, taj odgovor nije dat, jer istraživanja su još u toku. Testiranje za intoleranciju na gluten se može raditi u svakoj laboratoriji vadjenjem krvi a konačna dijagnoza se daje uzimanjem biopsije i mikroskopskom analizom tankog creva.
Pisaćemo još o protokolu lečenja Celijakije (MKB-10 K90.0) i kakav je put do ozdravljenja ali jedno je sigurno – Jedini lek je najstrožija dijeta / ishrana bez glutena.
Važno je posvetiti pažnju edukaciji roditelja i dece o samoj prirodi bolesti, rizicima, sigurnoj i bezbednoj ishrani a i skrivenim izvorima glutena u namirnicama, hrani , kozmetici. Treba imati u vidu da je celijakija doživotna bolest i da je jedini način da se izbegnu ozbiljne posledice po zdravlje striktna bezglutenska dijeta.